| < | veljača, 2010 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Veljača 2010 (1)
Rujan 2008 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Pratiš me?
Onda ja tebe ne..
The bad touch.
ono vrijeme.
- 23:38 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
ne brojim više korake. prestala sam pratiti bilo kakve numeričke znakove. oni su me samo ostavili šokiranom. prošlost me zaobilazi i umirem na njezinom krevetu. mirišljave plahte lažu. baš kao u kurve ona se igra tvojim tijelom. osjećam kako skačem vrištim plačem grčim udove osjećam kako mi se tijelo nekontrolirano trese. ona ga ubija, ona zna da može. dosta mi je. nostalgija me prati do granice. no jednom će putovnicu ostavit doma. neće proč samnom u novi život. a balkan je balkan, do tad još nećemo u europu? JELDA. This is my crime. |
Smile like u mean it.
- 17:38 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|
Klizimo niz livadu. Ti se smiješ, on se smješka, on šuti. Ja vrištim. Sunce još nije zašlo, primjetim i odmah sam bolje volje. On tebe prima za ruku, a moja ostaje sama radi neke vrste opreza. Nasmijem se u sebi i nastavim vrištati. Popnemo se na bunker, sjednemo u krug. Krug. Vi sve dajete. Doris se drži visoko, a ti ju hvataš. S druge strane ti gledaš. Noć se spustila. Jedino svijetlo nam daje mjesec i nebo posuto zvijezdama. U zraku se osjeća nostalgija, miris mora i puno dobrih vibracija.. Mi pričamo vi šutite. Mi i dalje pričamo vi šutite. Naši tihi prijatelji su još jednom uzeli dim i zgasili pljugu. Smijete se, iako nije smješno. Smijete se se jer je zdravo. Smijete se jer smo tu. Smijete se jer živimo za sekunde i minute. Ne za duže vremenske periode. Smijemo se. Look at the stars, Look how they shine for you, And everything you do, Yeah, they were all yellow. |
Svraka koja se zove Vrana.
- 17:21 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Mali kolači. Imaju okus po bakinoj kuhinji. Obično se lupam po glavi kada ih se zaželim. Baka se seli. Seli se u drugi kvart, i ne odlazi daleko.. Imam osjećaj da se miris biskvita ne vrača. Otprilike. Čekala sam jučer na večer ali se nisi probudio. Zračenje kompjutera mi je umaralo oči, ali se nisam dala. Nadala sam se da će me čuti. Zato što si daleko ne znaći da nisi blizu.. Često si ti tu. Ne znam. Doris je jučer rekla da ne zna. Da se osjeća mrtvom, ali da nije u depresiji. To nekada nema smisla. To je nekada ne razumno ponašanje, zaključila sam, i kasnije zažalila. Zapalila sam na prozoru. Udahnem i izdahnem, sistem se lako pamti. Doris, osječam se mrtvo. Ne tužno. Mrtvo. Baka je jučer puno plakala dok se svađala s mamom. Mama se pak, puno derala. Odseliti ili ne odseliti...? Izgledala je jako ljuto. Baka je bila povrijeđena. Na sekundu sam se jako uplašila. Kada je baka otišla, mama nije spavala. Vidjela sam ju iz hodnika.. kako cijelu noć zuri van.. Ravno na bakin prozor. Zastala sam. Čula sam korake iz dnevne sobe. Nagli propuh mi je zapuhao po leđima. Tipičan trenutak paranoje. Strah me u sekundi napustio. Ruke, koje su mi drhtale iznad tipkovnice su se vračale na uobičajeni položaj. MIslim da je vrijeme spavanja, pomislim. Ugasi svijetlo i laku noć. Mary counts walls, says she should be use to it. |
